Svaki put je biciklistički put i oni koji se prevoze biciklima imaju pravo na 1 metar od ivice kolovoza.
Gradski Sekretarijat za saobraćaj može primeniti mere koje će u Karađrođevoj ulici, Ulici braće Krsmanovića, Mostarskoj i Hercegovačkoj ulici povećati bezbednost biciklista, ali verovatno neće, jer ni trenutni sekretar za saobraćaj Dušan Rafailović nema volje za to. Njegovu izjavu da će se biciklisti ozbiljno „umešati“ među druge učesnike saobraćaja možemo da zaboravimo kao slatkorečivost u toku Evropske nedelje mobilnosti, u među biciklistima takođe poznatog kao dana dodvoravanja evropskim partnerima iz oblasti saobraćaja na osnovu izmišljenog napretka.
Poznato je iz iskustva da gradski Sekretarijat za saobraćaj od vajkada ne brine o bezbednosti biciklista: ne bave se poboljšanjima uslova za bicikliranje beogradskim kolovozima i ignorišu činjenicu da neki građani i građanke koriste bicikle kao prevozna sredstva na tim kolovozima, zajedno sa autima. Zajednica biciklista postoji, pa otuda i konstruktivni predlozi.
Predlog I: Regulacija i upozorenja
Tako bi bilo da se biciklistički saobraćaj uvažava, ali nažalost, umesto toga možemo samo da se nadamo dobroj volji gradskih funkcionera, koji svojim delanjem zastupaju samo onu kategoriju učesnika u saobraćaju koja se prevozi autima, dok su pešaci i biciklisti duboko na dnu liste prioriteta ili, kako izgleda, čak ni ne postoje na bilo kojoj listi. Tome svedoči i tri godine zatvorena nizvodna strana trotoara na Brankovom mostu, za koju je popravka najavljena tek za sledeću godinu.
Predlog II: Unapređenje bezbednosti
Ali, kada bismo imali sreće da u našem gradskom Sekretarijatu za saobraćaj postoji volja za istinska unapređenja bezbednosti biciklista, u gore navedenim ulicama bile bi primenjene i mere koje bi bezbednost bicikliranja digle na viši nivo. To bi se moglo uraditi npr. obeležavanjem biciklističkih traka sa piktogramom bicikla V-25.5 u okviru kolovoza, pa možda i postavljanjem montažnih ivičnjaka VII-8 radi zaštite biciklističke trake od kretanja automobila ili čak postavljanjem razdvajajućih ograda VII-9. Tako označene biciklističke trake ulivale bi se u raskrsnice na isti način kako se ulivaju automobili. Biciklisti bi na kolovozu bili vidljiviji i bezbedniji.
U gradskoj upravi nema volje
Poslednji put kada je Sekretarijat za saobraćaj uradio nešto vezano za povećanje biciklista na kolovozima u centru grada bilo je 2009. godine, kada su duž Dunavske biciklističke rute postavljeni znaci upozorenja "Biciklisti na putu". Međutim, nevolju da se biciklisti integrišu u saobraćaj i da se prema biciklistima odnosi na isti način na koji se odnosi prema vozačima automobila, Sekretarijat za saobraćaj tada demonstrira preporukom da se postave posebne table sa nelogičnim uputstvima na dve lokacije duž ove rute: prva za potez od Trga republike do Pariske ulice, koja biciklistima sugeriše da na toj deonici moraju gurati bicikl trotoarom, iako na kolovozu od 4 trake postoji sasvim dovoljno prostora za bezbedno saobraćanje i biciklima, a druga za potez od Doma omladine do Tašmajdanskog parka, gde je biciklistima sugerisano da za saobraćanje koriste trotoare, uprkos zakonskoj odredbi koja dozvoljava biciklistima da koriste 1m od desne ivice kolovoza ukoliko ne postoji biciklistička staza, što jedino i ima logike.
Ovakav (mal)tretman "sklanjanja biciklista" sa kolovoza je manifestacija saobraćajne politike grada koja favorizuje automobile i vozačima automobila, opasnih stvari, daje apsolutnu slobodu, zbog čega se i dešavaju saobraćajne nezgode. Umesto toga što se sa kolovoza sklanjaju žrtve ovakve saobraćajne politike, trebalo bi primenjivati mere u odnosu na izvor opasnsosti na putevima, što su automobili. Automobile treba usporiti, a biciklistički saobraćaj regulisati i integrisati sa automobilskim.
Naš gradonačelnik i gradski menadžer nedavno su proveravali sistem javnih bicikala u biciklistički paklenoj Moskvi, umesto da su otišli u blisku nam Budimpeštu i preneli neka iskustva o sveobuhvatnom upravljanju saobraćajem, kakvo jednako uvažava sve koji su prisutni na gradskim ulicama. Sistem u Beogradu neopravdano favorizuje individualni automobilski saobraćaj koji parališe grad, a unapređenje biciklističkog saobraćaja kao cilj i rešenje te paralize ne postoji.
Deo savske promenade biće rekonstruisan, a biciklisti od toga neće imati ništa. Zapravo, nadamo se da će biciklistička staza na tom mestu nakon rekonstrukcije biti što sličnija dobroj postojećoj i da se ubuduće nećemo sudarati sa konobarima na toj trasi, budući da se za to mesto spominju neke "spore", te zamenska "brza" biciklistička staze koja će ići zakrivudati kroz blokove budućeg novog naselja. Pak, nejasno je o čemu se radi, jer definicija "spore" i "brze" biciklističke staze u zakonima i pravilnicima ne postoji.
Autor: